Dejana Milijić Subić: Škola je brana onlajn nasilju

Dejana Milijić Subić iz Zavoda za unapređenje obrazovanja i vaspitanja zadovoljna je realizacijom programa „Jezik, mediji i kultura” koji je u obrazovnom programu od školske 2018/19. ušao u obrazovni program. Program se za sada realizuje samo u gimnazijama.

Milan Savić: Da li je u planu i realizacija programa i u drugim srednjim školama?

Dejana Milijić Subić: Sa srednjim stručnim školama mi imamo drugu vrstu problema a to je Zakon o srednjim školama koji propisuje procenat opštih i stručnih predmeta. Dakle učenici koji upisuju srednju stručnu školu, školuju se za kvalifikaciju. I upravo zbog toga oni moraju imati 60% stručnih predmeta a samo 40% opštih u četvorogodišnjim školama. Trenutno mi imamo više projekata koji će pogurati i pomoći taj izborni program. Ministarstvo kulture je radilo jedan priručnik za medijsku pismenost namenjen predškolskim ustanovama i nastavnicima u osnovnim školama. To će se uskoro pojaviti u osnovnim školama. Iako nemamo takav predmet možemo ga provući kroz druge predmete dosta lako. Od srpskog jezika, matematike, fizike,…

Priče o zaverama, o 5G mreži, zemlji kao ravnoj ploči itd. Njih verovatno ne bi bilo da su ti ljudi kritički prošli kroz obrazovni sistem i učili fiziku, biologiju, hemiju i još imali nastavnika koji bi ih naučio da rade sa podacima.

MS: Da li je zainteresovanost učenika prema podacima veća u odnosu na ostale izborne predmete?

Dejana Milijić Subić: Iz prve godine imamo podatke, najveći broj učenika je izrazio želju da u prvom razredu pohađa taj program i ide oko 80% učenika. Ugrubo vam ovo govorim, nemam precizne podatke.

MS: Koliko mi zapravo imamo obrazovan kadar za predavanje takvog predmeta? Da li npr. profesori srpskog jezika moraju da završe kurs pre početka predavanja predmeta, tj. koje su tačno njihove predispozicije?

Dejana Milijić Subić: Ne samo profesori srpskog jezika i književnosti, pravilnik je odredio da mogu da predaju postojeći profesori u gimnazijama i to: profesori srpskog jezika, stranog jezika, psihologije i sociologije. Mi smo upravo zbog norme i zahteva ministarstva imali taj problem da odredimo ko može to da predaje tj. nismo imali u planu nova zapošljavanja.

Naši profesori u gimnazijama nisu dovoljno obučeni da predaju medijsku pismenost. To ne znači da su nestručni.

Zašto nisu? Dakle naši fakulteti su i dalje jako daleko od savremene obrazovne paradigme. Mi imamo vrlo malo interdisciplinarnih studija, to su uglavnom master studije i mogu na prste da ih nabrojim. Naši studenti uglavnom kada završe studije, mahom su kvalifikovani za naučnu oblast.  Oni jako dobro znaju istoriju i teoriju književnosti i gramatiku i paradigme u vezi sa jezikom ali gotovo ništa o savremenoj paradigmi, a još manje znaju kada predaju potpuno interdisciplinarni program.

MS:Kakvo rešenje možemo da očekujemo od takvih predavača?

Dejana Milijić Subić: Oni nisu nestručni oni su prepadnuti od novina. Moja su saznanja vrlo skromna, ali znam neke  ljude koji su se jako dobro snašli. Jednostavno prilagođavali se, obratili se raznim NVO, na kraju pogledali i na internetu kako se to radi u belom svetu. To je neophodno da imamo nastavnike koji su radoznali. Takođe imam podatke da se jedan broj nastavnika uopšte ne snalazi. Ruku na srce Zavod je imao jednu kratku obuku kako realizovati nastavu koja je orijentisana ka ishodima. I tu imamo probleme sa nekim nastavnicima gde ne znaju šta su ishodi, a šta su sadržaji. Ishode neki doživljavaju vrlo neprijateljski gde je očigledno da se tu mora mnogo raditi, ne kontrolno nego upravo savetodnavno. Ogroman broj nekih gimnazijskih profesora je prošao tu obuku šta su izborni programi, ali nije dovoljno. U ostalom i mi smo tražili asistenciju od NVO, budući da je ogroman novac države otišao samo na pripremu sistema za nove izborne programe. A mi smo tražili donatore, grantove, partnere. 

MS:Po vašem mišljenju da li  je ovakav program dobra osnova za predupređivanje nasilja?

Dejana Milijić Subić: Ja verujem da jeste sad gledajući sa distance i taj program će se verovatno menjati budući da smo mi već u prvoj godini pretpostavili da će proći kroz jedan deo retorike i kroz ispravan govor. Kako se na jedan lep način može plasirati informacija a nekome ne iskopati oko? Kako se može shvatiti šta je tzv. click bite? Kako se može ući u suštinu čistog manipulativnog naslova? Do toga da razmisle koji je sistem vrednosti u ovom društvu. Druga godina je već napredna i stavlja ih u poziciju kulturnog aktivizma. Mi smo u suštini bili dosta nemilosrdni prema profesorima jer su zahtevi ogromni. Nadamo se da će nam ministarstvo proslediti neku vrstu praćenja kako bi smo videli kako precizno napreduje program. Uz sve ovo o čemu sam govorila a to je da postoji međupredmetna kompetencija, mi možemo imati nekakav efekat. Dakle od samog predmeta „jezik mediji i kultura“ iskreno ne verujem. Jedno izolovano ostrvo vam ne može napraviti revolucionarne promene u kulturološkoj postavci jednog društva.

MS: Da li imate podatke kolika je zainteresovanost roditelja za ovaj program?

Dejana Milijić Subić: Nažalost  ne, mi imamo problem o kojem ja vrlo često govorim u Ministarsvu. Često isporučimo programe a ne znamo šta se sa njima dalje događa.Ja onda gledam po društvenim mrežama šta se dešava,ali svakako da nisu relevantno tlo za istraživanje. Ja sam mahom videla gnevne roditelej koji se ljute zbog opterećenosti učenika. Videla sam i one druge poruke koje su išle u pravu „oni to ne rade kao ostale časove,sami istražuju,dobro se osežaju i jako im je interensantno“. 

Problem se javlja takođe u onim školama gde su direktori dodeljivali te programe po ključu ko nema časove. A vrlo često se  to dešavalo,popunjavanja norme.

Tako da nije izabrao ljude koji su kadri i kreativni. Često se i vrlo razumljivo išlo na to kako da se svima namakne norma, ali su često pogrešni profesori dobili da predaju jedan vrlo intrigantan program. Nama ove školske godine ulazi mnogo programa u treći razred gimnazije jer tu više nema „Jezik mediji i kultura“ ali se pojavljuje “Metodoligija naučnog istraživanja”, “Održivi razvoj”, “Religije i civilizacije”, “Nauka i tehnologija 1 i 2”, “Geopolitika”,…. Navedeni predmeti su pravljeni kao polustrukturirani i tako da budu projektne aktivnosti. Ovi projekti su izrađeni sa mnogo kreacije i volje.

EMISIJU MOŽETE PREUZETI OVDE: