Jedan od 4, 5 ili 6 miliona glasača!?

broj mogućih glasača varira

“Šetajte do mile volje, ja nijedan zahtev nikada neću da vam ispunim. Može i 5 miliona da vas se skupi. Možete samo da dobijete izbore. Ja pod pritiscima neću da radim, i po tome se razlikujem od svih drugih”, rekao je Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, krajem 2018. godine.

Na taj način, Predsednik Vučić ne samo da je dao ime protestima i jednom političkom pokretu u nastajanju, već je i pokrenuo javnu debatu oko pitanja koje predstavlja ključ parlamentarizma – koliko birača u Srbiji stvarno ima?

Ne postoji saglasnost oko broja birača

Da li je na ovih 5 miliona mislio predsednik Vučić?

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku (RZS) u januaru 2018. godine u Srbiji je živelo oko 7 miliona građana. Od toga oko 1,2 miliona su građani sa nenavršenih 18 godina života, što znači da ne mogu biti na biračkom spisku.

To znači da Srbija ima oko 5,8 miliona ljudi sa pravom glasa. Međutim, Republička izborna komisija (RIK) procenjuje da u Srbiji ima oko 6,7 miliona birača.

Da sve bude još više komplikovano Srđan Bogosavljević, konsultant Agencije IPSOS nedavno je izašao sa podatkom da u Srbiji ima najviše oko 4,8 miliona glasača.

Veliki broj punoletnih lica ne stanuje u Srbiji

Postoje različita objašnjenja zašto brojevi građana sa pravom glasa i birača nisu usklađeni a jedno od najlogičnijih jeste da ljudi koji imaju pravo glasa više ne žive u zemlji.

Kome odgovaraju (ne)uređeni birački spiskovi?

Problem neuređenih biračkih spiskova postoji koliko i višestranačje u Srbiji. Tokom pregovora vlasti i opozicije, vođenih na Fakultetu političkih nauka, načelno je postignut dogovor da se ovo pitanje reši “po najvišim evropskim standardima, kako ne bi bilo sporno za građane da li su birački spiskovi relevantni ili ne”.

Iako su predstavnici vlasti pokazali spremnost da urede biračke spiskove, prekid pregovora vlasti i opozicije ostavio je ovo pitanje otvorenim. Do sada, neuređeni spiskovi gotovo po pravilu su išli na ruku vladajućim strankama ali ovaj put bi to moglo biti drugačije.

Dogovor opozicije i vlasti nije postignut

Strankama koje pozivaju na bojkot svakako odgovara da broj upisanih birača bude što veći jer računaju na ljude koji su upisani u spiskove ali ne glasaju (većina ne glasa jer živi u inostranstvu ali ne mali broj uopšte nije među živima). Uostalom, jedan od lidera Saveza za Srbiju (SzS) Boško Obradović žestoko je kritikovao procenu Srđana Bogosavljevića navodeći da “vladajuća stranka priprema brisanje gotovo dva miliona birača”.

Srpskoj naprednoj stranci (SNS) odgovara manji broj upisanih birača jer se pored baze sigurnih glasova, oslanja i na apsolutnu kontrolu medija ali i na čitavu paletu nedozvoljenih pritisaka i ucena birača. Vođeni logikom manje je više, eventualnim smanjenjem broja upisanih birača, SNS bi dobila procentualno veću zastupljenost u Parlamentu.

“Nijedna vlast u poslednjih 30 godina tu nije nevina. Svi idu dobro uhodanim stazama prethodnika. Plašim se da mi imamo tridestogodišnji kontinuitet politike u kojoj se pravo koristi kao instrument da se vlada, a da nemamo vladavinu prava” tvrdi Prof. Dr Marijana Pajvančić.

Pokret za bojkot izbora je sve popularniji


Domaći i međunarodni stručnjaci saglasni su da sa biračkim spiskovima najviše problema imaju ne samo zemlje iz kojih se veliki broj građana iselio već i one sa nedovoljno razvijenim demokratskim institucijama.

Svakako najbolji model stimulisanja građana da izađu na izbore jeste da izbori budu demokratski i slobodni, te da svaki građanin iskoristi svoje pravo da slobodno i samostalno formira politički stav i povećava društvenu odgovornost.