Vanredno stanje: Dnevnik Andrije Nikitovića Vol.2

XX dan je ovog čudnog stanja na koje se nekako navikavam.
Porodica, prijatelji i bližnji su mi dobro i to je najbitnije. Magičan štit je i dalje oko nas i nadamo se da će ostati. Pronalazim sebi kojekakve poslove da bi bio iole produktivan.
Te krečimo Berberaj , čistimo klime, kosimo travu (kod Jecinih) izmislio sam lakiranje pecare na tom placu. Namirnice kupujemo normalno i dalje se gadimo histeričnog shoping-a.
U svakoj radnoj akciji maznem par piva i kao neki mali sedativ smirim moždane vijuge i kupim si lakši dan.
Ove nedelje u par dana sam se video sa ljudima sa posla, jer je bilo je deljenje plata. Obradovali smo se jedni drugima i lepa nekakva atmosfera vlada bez obzira što nam je posao u potpunosti stao (pukao). Niko od nas 26 nije dobio otkaz, nije odjavljen, nije ostao bez osnovnih sredstava za život. To nam je sigurno najveći uspeh.

I da ne bude zabune – nije se nas 26 našlo odjednom u istoj prostoriji, nego u par dana i u različitim vremenskim periodima.
Fali mi noć, beskrajno. Fali mi jurnjava bajsom u sitne sate, sardine i paštete koje maznem pre spavanja. Fale mi prijatelji, poznanici, kafane. Fali mi sloboda kretanja. Fale mi ljudi.
Kada legnem u krevet ko morž na onim plažama jer su ga već okupirale moje devojke (naravno), i pogledam njih i njihov spokojan san to mi uliva mir i osećaj da je sve u redu.
PS
Pustio sam brkove da mi ljudi ne gledaju u stomak kada ovo prođe.
„Novosadski dnevnik izolacije“ u knjižarama
„Novosadski dnevnik izolacije“, knjiga koja predstavlja sabrane dnevničke zapise 66 autora o životu tokom tromesečnog…
Novosadski dnevnik izolacije – svedočanstvo jednog vremena
Svedočanstvo i dnevnik jednog vremena – upravo to je „Novosadski dnevnik izolacije“, knjiga koja predstavlja…
Vanredno stanje u Srbiji – šta je drugačije nakon godinu dana?
U Srbiji je zbog širenja koronavirusa, pre tačno godinu dana proglašeno vanredno stanje. Do tog…