Vanredno stanje: Dnevnik Ivane Volić i Filipa Grujića

Danas je nedelja 22.mart. Vanredno stanje. Dan u kojem je potvrđen drugi smrtni slučaj.

Novi Sad, 22.mart 2020.

Ivana Volić

Na ulicama Beča su svi sumnjičavi, kreću se oprezno i zaobilaze dva metra osobe koje im dolaze u susret. Tako se i ja ponašam. Pokušavam da napravim neku dnevnu rutinu unutar samoizolacije. Kuvam, trčim, radim jogu, čitam vesti.

Raspoloženje varira od optimizma do anksioznosti. Čitam na sajtovima da je to u redu i potvrđujem sebi da sam normalna. Znam da treba da pišem naučne radove i da se rokovi približavaju, ali mi nikako ne ide.

Razmišljam da odustanem od svega, ali onda kad se ujutru probudim dobijem inspiraciju koja traje pola sata, do doručka. Nakon toga misli počinju da se roje, pa se inspiracija rasprši i ne uspem da napišem ni dve rečence. No, važno je da sam se malo smirila. Uspostavila kakvu takvu rutinu.

Neizvesnost nije prijatno osećanje. Ali mi je nekako blisko. Zahvaljujem svom prethodnom iskustvu u Srbiji na prilagodljivosti. Osećam povezanost sa ljudima na celom svetu, povezanost preko osećaja neizvesnosti.

„Mora se nešto promeniti kad sve ovo prođe, shvatićemo svi da smo preterali sa svojim invazivnim ponašanjem kao ljudska vrsta”, razmišljam i nadam se buđenju svesti kada se proglasi kraj pandemije. Do tada, očekujem da me svakodnevne male rutine održe u dobrom raspoloženju. 

Filip Grujić

Odlučio sam da se obrijem. Tek tako, naprasno, odlučio sam da je sad trenutak da se susretnem sa sobom bez brade.

Bojim se, lice će mi izgledati suviše mlado za ozbiljnost koju, s vremena na vreme, pokušavam da savladam. Ali onda, shvatam, mogu da se obrijem.

Novi Sad, 22.mart 2020.

Kažu, šest nedelja, u najpoželjnijem spletu događanja, ostaćemo zaglavljeni u četiri zida, odnosno, u slučaju dvosobnog stana u kojem sam se nastanio, osam zidova. Stoga, i najbebastije paperje bi za to vreme opet izraslo u solidnu, ne preterano muževnu bradu.

Opet, shvatam, ovo baš i nije vreme za muževnost. Ovo, zaista, nije vreme za mnogo toga. Jedino, čini se, vreme je da se obrijem i suočim sa manje ozbiljnim sobom.